Dok mnogi mladi ljudi razmišljaju o odlasku iz Bosne i Hercegovine u potrazi za boljim životom, jedna devetnaestogodišnja djevojka sa Kupresa pokazuje da i život na selu može biti ispunjen radom, planovima i ambicijama. Azemina Prokošak odrasla je uz svoju porodicu, zemlju i veliko stado, a danas bez stida govori o tome koliko joj znači život koji je izabrala.
Njena porodica već godinama živi od poljoprivrede i stočarstva. Hasan Prokošak i njegova supruga počeli su posao sa mnogo manje resursa, a vremenom su im se pridružila i djeca. Danas njihovo stado broji oko 500 ovaca, što znači da svakodnevnih obaveza ima tokom cijele godine.
Za ovu porodicu posao nije samo način zarade. Hasan smatra da je uključivanje djece u svakodnevne obaveze najbolji način da nauče vrijednost rada, odgovornosti i novca koji se teško zarađuje.
Azemina je posebno zanimljiva jer, uprkos tome što je veoma mlada, ne pokušava sakriti odakle dolazi. Naprotiv, ponosna je na svoj život na selu, a opanci koje nosi za nju nisu razlog za stid. Njena priča privukla je ogromnu pažnju nakon što je objavljen video prilog na YouTube kanalu Srednja Bosna danas. Snimak je u međuvremenu pogledao veliki broj ljudi, a priča o mladoj djevojci koja svakodnevno radi sa porodicom izazvala je brojne reakcije.
„Nije me stid života na selu“
Azemina kaže da nema potrebu da bilo kome objašnjava svoj način života. Smatra da svako ima pravo da bira kako će živjeti, ali bi voljela da više mladih razmisli o mogućnostima koje pružaju poljoprivreda i život na selu.
Za nju je važno da se mladima pokaže kako poljoprivreda može biti ozbiljan posao ako se radi odgovorno i planski. Umjesto da se na selo gleda kao na mjesto bez perspektive, Azemina smatra da upravo tamo postoji mnogo prostora za rad, razvoj i samostalnost.
Na pitanje da li je u školi bila jedina djevojka koja se bavila poslovima na selu, odgovorila je da nije. I među njenim vršnjacima postoje mladi koji su odrasli uz poljoprivredu i koji pomažu svojim porodicama.
Iako je odrasla na selu, Azemina ima i svoje profesionalne ambicije. Trenutno se školuje na Policijskoj akademiji i želi da izgradi karijeru, ali istovremeno ne želi da se odrekne života koji je imala od djetinjstva.
Od stada do Policijske akademije
Njena svakodnevica zato izgleda drugačije od života većine njenih vršnjaka. Jednog dana može biti na obavezama vezanim za školovanje, a već narednog pomagati porodici oko stoke i drugih poslova.
Na selu, kaže, uvijek postoji nešto što treba uraditi. Posao počinje rano i često traje do večeri. Potrebno je brinuti o životinjama, zemlji, hrani i mnogim drugim obavezama koje se ne mogu odgoditi.
Azemina je od malih nogu naučila da ne postoji posao koji treba izbjegavati samo zato što je težak ili zahtijeva fizički trud. Naučila je da zasuka rukave, da pomogne roditeljima i da ne očekuje da će neko drugi uraditi ono što može sama.
Njen otac Hasan posebno je ponosan na svoju djecu. Kaže da mu je najvažnije što su odrasli uz radne navike i što razumiju koliko truda treba uložiti da bi se nešto postiglo.
Gest koji porodica nije očekivala
Njihova priča privukla je pažnju i ljudi izvan Bosne i Hercegovine. Hasan je ispričao da mu se javio čovjek iz Srbije koji je želio porodici pokloniti deset ženskih jagnjadi.
Hasan je, međutim, odlučio da poklon odbije jer smatra da trenutno imaju dovoljno stoke i da pomoć treba prihvatiti onda kada je zaista potrebna.
Upravo taj detalj pokazuje koliko ova porodica insistira na samostalnosti. Hasan kaže da je zahvalan ljudima kojima se njihova priča dopala, ali smatra da čovjek prije svega treba da cijeni ono što sam stvori.
Njegova filozofija je jednostavna – sve počinje od porodice i vaspitanja. Djeca, prema njegovom mišljenju, treba da nauče da cijene trud svojih roditelja, ali i svoj vlastiti rad.
Priča koja je pokrenula brojne komentare
Azeminina priča posebno je privukla pažnju zbog toga što predstavlja spoj tradicionalnog života i savremenih ambicija. Ona ne smatra da mora birati između jednog i drugog.
Može pomagati porodici na selu, nositi opanke i brinuti o stadu, ali istovremeno imati cilj da završi školovanje i izgradi profesionalnu karijeru.
Upravo zbog toga mnogi smatraju da je njen primjer zanimljiv drugim mladim ljudima. Ona pokazuje da mjesto u kojem je neko odrastao ne mora određivati njegove ambicije.
Azemina ne govori da je život na selu lak. Naprotiv, svjesna je da zahtijeva mnogo rada, odricanja i odgovornosti. Ipak, kaže da joj takav način života nije teret i da se ne stidi onoga što radi.
Njen otac Hasan zato vjeruje da je najvažnije djecu odgajati tako da budu vrijedna, odgovorna i sposobna da se sama snađu. Ako se uz to odluče za obrazovanje i karijeru, smatra da je to samo dodatna vrijednost.
Priča porodice Prokošak sa Kupresa zato je mnogo više od priče o stadu od 500 ovaca. To je priča o porodici koja je vlastitim radom izgradila svoju svakodnevicu, o djevojci koja se ne stidi svojih korijena i o generaciji mladih koja pokušava pronaći ravnotežu između tradicije i savremenog života.
Azemina svojim primjerom pokazuje da opanci nisu prepreka za velike ambicije. Naprotiv, možda upravo radne navike stečene u djetinjstvu jednog dana budu njen najveći oslonac u ostvarivanju profesionalnih ciljeva.
Leave a Reply